KAD JE HODŽA OSLOBODIO SVOJU JAHALICU OD SNIJEGA ZANIJEMILI SMO: Umjesto njegove birvaktilske škode, ugledali smo bemvejca

Evo nas ispred zgrade. S lopatama u rukama. Kukamo na vrijeme i nepogode. Hodža, naš komšija i susjed, govori da svako je vrijeme od Boga i da nije dobro kuditi ga. – Recite: Šućur dragom Allahu koji tjera oblake te su i bosanske džamije, rijetke u svijetu, snijegom nagrađene, preporučio je.

Ignorirali smo ga. Dogovorili se, kad svako očisti snijeg sa svog auta, zajedno čistimo parking, pa krećemo kontejnere osloboditi od nanosa. Bi tako. No, kad je hodža oslobodio svoju jahalicu od snijega, zanijemili smo. Umjesto njegove birvaktilske škode, ugledali smo bemvejca.

- Hodže voze sve bolje automobile, primijetio sam.
- Vidite da Bog pomaže, rekao je on.

Helem, s lopatama smo svršili, te s nanom i kamilicom očajavali u mjesnoj zajednici. Pa svak’ svojoj kući. Osim mene. Kona zvala na kafu. Voda je u džezvi drhtala kad je kona rekla da danas je idealan dan za početak dijete.

- Uz čvrstu volju i jak karakter, izdržat ćeš do kraja dana, nasmijem se ja.
Nasmije se i ona. Potom je pričala o tome kako u špajzu ima sve manje brašna i živežnih namirnica, kako je narod masovno krenuo u kupnju „k’o da će sutra zapucat’”.

- Meščini da u pravu je bio precjednik civilne zaštite kad je na teve rekao kako sramota je da nismo izvukli pouke iz rata i da nemamo rezerve brašna u kući, zaključila je.

Blago sam spomenuo kako je kolumnista zbog takve ili slične izjave karao precjednika civilne. Kona je rekla da tko šljivi kolumnistu, te da će ona evo sad napraviti spisak živežnih namirnica koje pod hitno mora kupiti.

- Bojim se da je ta nestašica hrane vještačka pojava, rekao sam.
- Ja se bojim da je nestašica pameti prirodna pojava, rekla je ona.

Onda je upalila radion. Na radionu su novinari izvještavali o odsječenim selima i gradovima, snijegom zakrčenim putevima, padu dalekovoda, manjku ćumura i vode u termo i hidroelektranama. O vanrednoj situaciji zbog nepogoda.

- Vanredna situacija je vanredna samo ako ti uđe u kuću, zaključila je kona.
- Izvini, ne razumijem, rekao sam.
- Ama, sve je uredu dok u kući imaš struju, vodu i grijanje. Kad toga nestane u kući, tek onda shvatiš da fakat je vanredna situacija, objasnila je.

Na brzinu posrkah kafu. Požurih kući. Odahnuh vidjevši da mi vanredna situacija još nije došla u elektroinstalacije, vodovodne cijevi i rebra radijatora. Veselo sam razvio jufku, smotao je u krompirušu koju sam kasnije solidarno podijelio s komšijom.

- E, baš si me obradovao, učinio si mi tegoban dan lijepim, rekao je.

Ja nisam ništa. Samo sam se sjetio da sam negdje pročitao da i najljepši dan završava mrakom. Helem, akšam me je zatekao na otomanu. Čitao sam Politikin zabavnik, Hogara strašnog. Taman kad me je malo bacilo, oglasilo se kucanje na vratima.

- Da mi nije vanredna situacija na vrata pokucala, pomislio sam.

Šućur dragom Allahu, nije! Nego onaj komšija s kojim sam solidarno podijelio krompirušu, plus hodža i njegova žena. Došli su ‘nako pa smo se napenalili da gledamo federalni Dnevnik. Jedne je zanimalo kako mu je familija u Konjicu i može l’ se autom do Mostara, druge stanje u Žepi.

No, prvo i udarno što su federalci javili jeste da je sarajevskom ministru kulture stiglo pismo u kojem vele da vjernici ne vole ga više pa su mu i metak bojevi spremili u koverti.

- Šućur dragom Allahu, pa mu bojevi nisu spremili u glavu. Da jesu, razumjela bih da dnevnik javnog servisa u zemlji snijegom odsječenih gradova i sela počne takvom viješću. Ovako, jok, rekne hodžinica.
- Na šta nam je ovo spalo novinarstvo?, čudio se hodža.
- Na podaničko, rekao sam ja.

Onda se onaj komšija s kojim sam podijelio krompirušu nakašljao i rekao kako je negdje pročitao da i najljepši dan završava mrakom!

Oslobođenje/DEPO PORTAL – BLIN/a.k./bhportal